Sir Philip Anthony Hopkins / Anthony Hopkins

(31. prosinca 1937.)








Sir Philip Anthony Hopkins (Margam, Wales, 31. prosinca 1937.), velški filmski, kazališni i televizijski glumac, dobitnik Oscara i Emmyja, vjerojatno najpoznatiji po ulozi dr. Hannibala Lectera u velikom hitu iz 1991., „Kad jaganjci utihnu“.





Biografija

Rani život

Hopkins je rođen u Margamu, Port Talbot, Wales, kao sin Muriel Anne i Richarda Arthura Hopkinsa, pekara. Bio je loš učenik. Usamljenik s disleksijom, otkrio je da će se lakše pronaći u umjetnosti, kao što su slikanje i crtanje ili sviranje klavira. 1949., kako bi mu usadili neku disciplinu, roditelji su inzistirali da pohađa Jones' West Monmouth Boy's School u Pontypoolu, Wales. Ostao je tamo pet semestara i prebacio se na Cowbridge Grammar School u Cowbridgeu, Wales.

Na Hokpinsa je utjecao i ohrabrio ga da postane velški glumac Richard Burton, s kojim se upoznao s 15 godina. Upisao se na Welsh College of Music and Drama u Cardiff na kojem je diplomirao 1957. Nakon dvogodišnje vojne službe, preselio se u London gdje je postao vježbenik na Kraljevskoj akademiji dramskih umjetnosti.







Karijera

1965., nakon nekoliko godina u kazalištu, opazio ga je sir Laurence Olivier, koji ga je pozvao da se pridruži Kraljevskom državnom kazalištu. Hopkins je postao Olivierov zamjenik i upao kao zamjena kad je Oliviera uhvatila upala slijepog crijeva tijekom produkcije „Plesa smrti“ Augusta Strindberga. Olivier je kasnije napisao u svojim memoarima, Confessions of an Actor, "Novi mladi obećavajući glumac zvan Anthony Hopkins me zamjenjivao i odigrao ulogu Edgara kao mačka s mišom u zubima."

Unatoč uspjehu u Državnom kazalištu, Hopkinsu je dojadilo ponavljanje istih uloga pa se htio okušati na filmu. 1968. je dobio priliku u filmu „Zima jednog lava“ igrajući Richarda I., zajedno s budućim Jamesom Bondom, Timothyjem Daltonom, koji je glumio Filipa II. od Francuske.

Iako je Hopkins nastavio nastupati u kazalištu postupno se udaljivao od njega kako bi postao afirmirani televizijski i filmski glumac. 1967. je ostvario televizijski debi u televizijskoj drami „A Flea in Her Heart“ na BBC-u. Od tada se nastavila njegova duga karijera u kojoj je zaradio mnoge komplimente i nagrade.

Izjavio je kako mu je uloga Burta Munroa, kojeg je portretirao u filmu iz 2005., „Legenda o motoru“, najdraža u karijeri. Primijetio je kako je mu je ista uloga bila najlakša koju je ikad odigrao jer obojica muškaraca imaju slične poglede na svijet.

2006. je dobio Nagradu Cecil B. DeMille, odnosno Zlatni globus za životno djelo.







Glumački stil

Hopkins je poznat po pripremama za uloge. U intervjuima je priznao da jednom kada se posveti projektu, spreman je prijeći preko svojih rečenica koliko god puta bude potrebno (ponekad i više od 200 puta) sve dok mu one ne počnu zvučati prirodno, kada ih "može izgovoriti bez razmišljanja". Iako sam sebi dopušta poneku improvizaciju, to ga je dovelo u sukob s redateljima koji se drže scenarija. Hopkins je rekao kako nakon dovršetka scene zaboravlja svoje rečenice. To je neobično za druge glumce koji obično pamte svoje rečenice iz filma godinama kasnije.

Richard Attenborough, koji mu je bio redatelj pet puta, rekao je kako je tijekom snimanja filma „Shadowlands“ imao dva različita pristupa sa zvijezdama filma (Hopkinsom i Debrom Winger), koji su se pojavili zajedno u mnogim scenama. Dok je Hopkins volio izbjegavati probe, preferirajući spontani nastup, Winger je stalno držala probe. Kako bi sve funkcioniralo, Attenborough je tijekom njezinih proba Hopkinsa držao podalje, zovući ga tek na zadnju probu prije snimanja. Redatelj je hvalio Hopkinsa zbog "njegove izvanredne sposobnosti da te uvjeri kad ga čuješ iako on to izgovara prvi put. To je nevjerojatan dar."

Osim toga, Hopkins je darovit mimičar te vješt u prilagodbi svog materinjeg velškog naglaska. Za restauraciju nekih scena „Spartaka“ 1991., posudio je glas umjesto svog mentora Laurencea Oliviera.




„Shadowlands“




Hannibal Lecter

Hopkinsova najslavnija uloga je ona kanibalističkog serijskog ubojice Hannibala Lectera iz filma „Kad jaganjci utihnu“ (za koju je 1992. osvojio Oscar za najboljeg glavnog glumca) zajedno s Jodie Foster u ulozi Clarice Starling, za koju je osvojila Oscar za najbolju glavnu glumicu. Osim toga, film je osvojio nagrade za najbolji film, najboljeg redatelja i najbolji adaptirani scenarij. Bila je to najkraća glavna uloga koja je dobila Oscara, budući da se Hopkins pojavljuje samo nekih sedamnaest minuta. Ulogu je reprizirao dvaput, u filmovima „Hannibal“ 2001. i „Crveni zmaj“ 2002. Njegov originalni portret Lectera Američki filmski institut proglasio je najvećim filmskih zlikovcem svih vremena. Kad mu je uloga ponuđena, Hopkins je nastupao u londonskom kazalištu u predstavi „Madame Butterfly“. Vratio se u Britaniju nakon nekoliko godina provedenih u Hollywoodu, gdje je ostvario sve, ali i odustao od karijere, rekavši, "Dio mog života je završen; poglavlje je zatvoreno. Moram se pomiriti s tim da ću biti cijenjen glumac koji se vrti oko West Enda i radi cijenjene radove na BBC-ju do kraja života."

Lik se prvi put pojavio u filmu „Lovac na ljude“, koji je bio djelomično temeljen na „Crvenom zmaju“. Lectera ("Lekter" u filmu) je glumio britanski glumac Brian Cox. Kako je „Crveni zmaj“ smatran remakeom „Lovca na ljude“, Hopkins je mogao glumiti kultnog negativca u adaptacijama sva tri romana Thomasa Harrisa. Pisac je navodno bio jako zadovoljan Hopkinsovom izvedbom.




Anthony Hopkins kao Hannibal Lecter





Privatni život

Hopkins od 2007. živi u Sjedinjenim Državama. Preselio se na selo jednom još tijekom sedamdesetih kako bi ostvario filmsku karijeru, ali se vratio u Britaniju krajem osamdesetih. No, odlučio se vratiti u SAD nakon uspjeha u devedesetima. 12. travnja 2000. je postao naturalizirani državljanin, što je proslavio putovanjem po Americi dugim 3000 milja.

Hopkins se ženio tri puta. Prve dvije supruge bile su mu Petronella Barker (1967.-1972.) i Jennifer Lynton (1973.-2000.). Trenutno je u braku s Kolumbijkom Stellom Arroyave. Iz prvog braka ima kćer, Abigail Hopkins (rođena 1967.), glumicu u pjevačicu.




Drugi radovi

Hopkins je talentirani pijanist. 1986. je objavio singl "Distant Star" koji se našao na 75. mjestu britanske ljestvice. 2007. je objavio kako će se povući u privremenu glumačku mirovinu kako bi napravio svjetsku turneju.

1996. je režirao svoj prvi film, „August“, adaptaciju Čehovljeva „Ujaka Vanje“. Njegov prvi scenarij, eksperimentalna drama „Slipstream“, koju je režirao, premijerno je prikazana 2007. na filmskom festivalu Sundance.

Hopkins je obožavatelj BBC-jeva sitcoma „Mućke“, a jednom je u intervjuu izjavio kako bi se volio pojaviti u seriji. Autor John Sullivan je vidio intervju i stvorio lik Dannyja Driscolla, lokalnog mafijaša kojeg je trebao glumiti Hopkins. No, snimanje serije poklopilo se sa snimanjem filma „Kad jaganjci utihnu“, pa je Hopkins bio nedostupan. Uloga je pripala njegovu prijatelju Royu Marsdenu.







Hopkins je glumio mnoge povijesne i izmišljene ličnosti kao što su:


• John Quincy Adams (Amistad, 1997.)
• William Bligh (Bounty, 1984.)
• Charles Dickens (The Great Inimitable Mr Dickens, 1970.)
• John Dutton Frost (Nedostižni most, 1977.)
• Bruno Hauptmann (The Lindbergh Kidnapping Case, 1976.)
• Abraham Van Helsing (Drakula, 1992.)
• Adolf Hitler (Bunker, 1981.)
• C. S. Lewis (Shadowlands, 1993.)
• David Lloyd George (Mladi Winston, 1972.)
• Pierre Bežukov (Rat i mir, 1972.)
• Frederick Treves (Čovjek-slon, 1980.)
• Richard Nixon (Nixon, 1995.)







• Sveti Pavao (Petar i Pavao, 1981.)
• Othello (Othello, 1981.)
• Pablo Picasso (Život s Picassom, 1996.)
• Quasimodo (Zvonar crkve Notre Dame, 1982.)
• Yitzak Rabin (Pobjeda u Entebbeu, 1976.)
• Richard Lavljeg Srca (Zima jednog lava, 1968.)
• Marko Licinije Kras (Jeff Wayne's Musical Version of Spartacus, 1992.)
• Tit Andronik (Tit, 1999.)
• Zorro (Zorro - maskirani osvetnik, 1998.)
• Burt Munro (Legenda o motoru, 2005.)




Don Diego de la Vega - (Zorro - maskirani osvetnik, 1998.)




Nagrade

Osim nagrade za film „Kad jaganjci utihnu“, Hopkins je bio nominiran za Oscara za „Na kraju dana“ (1993.), „Nixon“ (1995.) i „Amistad“ (1997.).

1973. je osvojio BAFTA-u za najboljeg glumca portret Pierrea Bežukova u BBC-jevoj seriji „Rat i mir“, te kasnije za „Kad jaganjci utihnu“ i „Shadowlands“. U istoj kategoriji je nominiran i za „Čaroliju“ i „Na kraju dana“, te za sporednog glumca u „Zimi jednog lava“.




„Amistad“




Filmografija



1967.
A Flea in Her Ear
Etienne Plucheux TV

1968.
Zima jednog lava
Richard Lavljeg Srca

1969.
Rat u ogledalu
John Avery
Hamlet
Kralj Klaudije
Department S
Greg Halliday TV

1970.
The Great Inimitable Mr. Dickens Charles Dickens

Tri sestre
Hearts and Flowers Bob TV

1971.
Kad zazvoni osam zvona
Philip Calvert

1972.
Mladi Winston
David Lloyd George

Rat i mir
Pierre Bežukov
Lutkina kuća
Torvald Helmer

1974.
Djevojka iz Petrovke
Kostja
QB VII
Dr. Adam Kelno
Juggernaut
John McCleod
The Childhood Friend Alexander Tashkov TV

1976.
Mračna pobjeda
Dr. Michael Grant TV
The Lindbergh Kidnapping Case Bruno Richard Hauptmann Emmy

Pobjeda u Entebbeu
Yitzhak Rabin

1977.
Nedostižni most
Potpukovnik John D. Frost
Audrey Rose
Elliot Hoover

1978.
Čarolija
Charles "Corky" Withers/Fatsov glas
International Velvet
Kapetan Johnson

1979.
Mayflower: The Pilgrims' Adventure Kapetan Jones

1980.
Čovjek-slon
Dr. Frederick Treves
Vrijeme promjena
Adam Evans

1981.
Bunker
Adolf Hitler
Emmy za najboljeg glumca u miniseriji ili filmu
Petar i Pavao
Pavao
Othello Othello TV

1982.
Zvonar crkve Notre Dame
Quasimodo TV

1983.
A Married Man John Strickland TV
1984.
Bounty
William Bligh

1985.
Hollywood Wives Neil Gray TV
Arch of Triumph
Dr. Ravich TV
Guilty Conscience
Arthur Jamison TV
Mussolini i ja Grof Galeazzo Giano TV
The Good Father Bill Hooper

1987.
84 Charing Cross Road
Frank P. Doel

1988.
The Dawning
Robert Knights

1989.
Velika očekivanja Abel Magwitch

1990.
Sati očaja
Tim Comell

1991.
Kad jaganjci utihnu
Dr. Hannibal Lecter Oscar za najboljeg glavnog glumca

Howards End
Henry J. Wilcox
Rat jednog čovjeka
Joel

1992.
Freejack
Ian McCandless
Chaplin
George Hayden
Spotswood
Errol Wallace
Drakula
Profesor Abraham Van Helsing

1993.
The Trial
Svećenik
Na kraju dana
James Stevens
Nevini
Bob Glass
Shadowlands
C. S. Lewis
BAFTA za najboljeg glavnog glumca

1994.
Legenda o jeseni
Pukovnik William Ludlow

1995.
Put u Wellville
Dr. John Harvey Kellogg
Nixon
Richard M. Nixon

1996.
August Ieuan Davies redatelj i skladatelj glazbe
Život s Picassom
Pablo Picasso

1997.
Amistad
John Quincy Adams

Na rubu divljine
Charles Morse

1998.
Zorro - maskirani osvetnik
Don Diego de la Vega/Zorro
Upoznajte Joea Blacka
William Parrish

1999.
Instinkt
Ethan Powell
Tit
Tit Andronik

2000.
Nemoguća misija II
Zapovjednik misije Swanbeck nepotpisan
Kako je Grinch ukrao Božić
Pripovjedač

2001.
Vrag i Daniel Webster
Daniel Webster
Hannibal
Dr. Hannibal Lecter
Potonula srca
Ted Brautigan

2002.
Crveni zmaj
Dr. Hannibal Lecter
Odjednom agent
Pozornik Oakes

2003.
Tragovi na duši
Coleman Silk

2004.
Aleksandar
Stari Ptolomej

2005.
Dokaz
Robert
Legenda o motoru
Burt Munro

2006.
Svi kraljevi ljudi
Sudac Irwin
Bobby
John

2007.
Slom
Theodore ‘Ted’ Crawford’
Beowulf
Hrothgar
Slipstream
Felix Bonhoeffer









Izvor: wikipedija; librarising.com; pinterest.com; vecernji.hr; christianfilmdatabase.com; buzzfeed.com; sinemanija.com; listas.20minutos.es; mbmb14.blogspot.com; mundodvd.com; waitingforthecall.co.uk